Čovjekovo djelovanje uglavnom nije u skladu s prirodom, uništava život, ekosustave i biosferu. Problemi s okolišem proizlaze iz nerazumijevanja ekoloških principa,nuklearnih pokusa, pohlepe, dobiti, profita pa i siromaštva.
Razvoj tehnike i tehnologije, industrije te klimatske promjene postavljaju pred čovjeka pitanje kako vratiti ravnotežu i kako očuvati prirodu od negativnih posljedica napretka. Čovjek mora preuzesti odgovornost te održivim razvojem vratiti sklad.
More je značajno bogatstvo i doprinosi gospodarskom razvoju pojedinih zemalja. Čovjek iskorištava živa i neživa bogatstva, uzgaja ribu i druge morske organizme, bavi se turizmom, pomorstvom i sličnim djelatnostima. Neke od navedenih aktivnosti nisu kompatibilne i jedna drugoj mogu štetiti. Pravilan odnos prema moru i njegovim živim bogatstvima mora biti jedini cilj. U posljednje vrijeme, otpad u moru postao je gotovo nerješivi problem koji zabrinjava svjetsku zajednicu.
Otprilike 70% površine Zemlje prekriveno je oceanima, a morski otpad može se naći gotovo svugdje. Otpad u moru je bilo koji čvrsti materijal odložen u morskom okolišu i obalnom području.
Zbog nepravilnog zbrinjavanja pojavljuje se kao plutajući otpad na površini i ispod površine mora te naplavljen na plažama. Procjenjuje se da oko 80% morskog otpada dolazi iz kopnenih izvora, a oko 20% otpada u moru rezultat je neodgovornog pomorskog prometa i ribarstva. Izvor morskog otpada nije nužno ograničen na ljudske aktivnosti duž obale. Čak i kada se odlaže na kopnu, rijeke, poplave i vjetar prenose otpad u more.
Za ostalo su odgovorne ribolovne aktivnosti, brodarstvo, postrojenja na moru kao što su naftne platforme i sustav kanalizacije.
Ukupno, oko 10 milijuna tona smeća godišnje završi u svjetskim morima i oceanima. Morski se otpad sastoji od proizvedenih ili prerađenih krutih materijala (plastike, stakla, metala i drva) koji završe u morskom okolišu.
Najveći problem predstavlja plastika i proizvodi od plastike. Plastika, odnosno plastični ambalažni otpad kao što su boce za piće i vrećice za jednokratnu uporabu, daleko je najčešća vrsta ostataka u morskom okolišu. Problem plastičnog otpada neprekidno raste.
Ukupna proizvodnja plastike u stalnom je porastu, od 1,5 milijuna tona u 1951. g. do 310 milijuna tona u 2010. godini. Plastika ugrožava zdravlje mora i obala, biljni i životinjski svijet, uključujući ljudske zajednice.
Za razliku od organskih materijala, plastika nikada ne „nestane" u prirodi, već se sakuplja u okolišu, osobito u oceanima. Morske struje i vjetar okupljaju komade plastike, od kojih su neki veliki tek nekoliko mikrometara, i stvaraju velike mrlje u morskim područjima koja se nazivaju vrtlozi. Najveći i najviše proučavani sjeverno pacifički vrtlog prema procjenama sadrži 3,5 milijuna tona smeća, a utječe na područje za koje se smatra da je dvostruko veće od SAD-a. Uzorci morske vode često sadrže više plastike nego planktona. Postoji još pet velikih vrtloga u oceanima u kojima se gomila otpad, uključujući pritom i Atlantski ocean.
Vrtlozi se ovisno o njihovoj veličini mogu doimati kao prozirna vrsta „plastične juhe".
Plastični otpad se raspada na sitne komadiće mikroplastike uz djelovanje Sunčeve svjetlosti, slane vode i valove te predstavlja dalekosežnu opasnost za okoliš i živa bića.
Tijekom vremena miješa se s fitoplanktonom i ulazi u hranidbeni lanac. Za rastavljanje jednokratne pelene ili plastične boce na mikroskopske dijelove treba proći oko 500 godina.
Sva mikroplastika nije nastala postupkom odjeljivanja. Neki od potrošačkih proizvoda kao što su pasta za zube, kozmetički proizvodi i proizvodi za osobnu njegu već sadrže mikroplastiku.
Dva su glavna štetna učinka morskog otpada na životinjski svijet u morima: gutanje i zaplitanje. Životinje poput kitova, dupina, tuljana, morskih kornjača i ptica umiru nakon što progutaju komadiće plutajuće plastike, posebice plastične vrećice, zamjenjujući ih svojim plijenom.
Pojedeni otpad sprječava probavu i apsorpciju hranjivih tvari. Želudac pun neprobavljive plastike može spriječiti životinju da se hrani pa naposljetku umre od gladi.
Plastičnim vrećicama treba i do tisuću godina da se raspadnu, pa kada životinja umre nakon gutanja plastike, a njezino tijelo se raspadne, plastika ponovno dospijeva u more i nastavlja ubijati ostale životinje.
Procijenjeno je da je više od 40% postojećih vrsta kitova, dupina i pliskavica, sve vrste morskih kornjača i oko 36% vrsta morskih ptica progutalo morski otpad. Time su pogođena cijela jata riba i morskih ptica.
Otpad postaje smrtonosna klopka u koju se životinje zaglave te uguše. Mnoge se vrste, uključujući tuljane, dupine i morske kornjače, mogu zaplesti u plastične ostatke, ribarske mreže i užad koji se nađu u moru.
Većina zapletenih životinja ne preživi jer ne mogu doći do površine vode kako bi disale, ne mogu pobjeći od grabežljivaca niti se hraniti. Napuštene ribarske mreže desetljećima nastavljaju ubijati ribe i ostale životinje.
Plastika nakupljena na morskome dnu onemogućava pristup kisiku algama, biljkama i nepokretnim ili slabo pokretnim životinjama koje se nalaze ispod te postaju oslabljene, ozlijeđene ili umiru.
Na plaži otpad čini prepreku životinjama prilikom izlaska na obalu posebno tuljanima, sredozemnim medvjedicama i morskim kornjačama, a i male količine otpada na obali predstavljaju smrtonosnu zamku mladuncima na putu do mora. Kemikalije u plastici također mogu djelovati kao otrov, a ovisno o dozi mogu i trajno oslabiti ili pak ubiti životinju.
Više od 40 % stanovništva Europske unije živi u obalnim područjima. Uz ekološki trošak, morski otpad ima i društveno-ekonomski utjecaj koji uglavnom pogađa obalne zajednice. Čista je obala od ključnog značaja za turizam. Na obali Atlantskog oceana u prosjeku je moguće naći 712 komada smeća na potezu plaže od 100 m.
Bez djelovanja, morski se otpad gomila na plaži. Kako bi učinile svoja kupalištima privlačnijima turistima, mnoge zajednice i tvrtke moraju očistiti plaže prije početka ljetne sezone.
Čišćenje može pomoći u skupljanju većih otpadaka i poboljšati estetski izgled nekog područja, ali što je s malim otpadcima? Prema Kommunenes Internasjonale Miljøorganisasjon (KIMO), međunarodnoj organizaciji koja udružuje mjesne vlasti u pogledu pitanja povezanih s onečišćenjem mora, približno 10 % (po masi) materijala na pješčanoj obali čini plastika. Zbog male veličine često ju je nemoguće razlikovati od pijeska.
Osim toga, neke od ribljih vrsta koje gutaju plastiku često završe na našim tanjurima. Konzumacija plodova mora izloženih plastici i njihovim kemikalijama na bazi ulja ugrožava i ljudsko zdravlje. Učinci na ljudsko zdravlje nisu u potpunosti utvrđeni.
2. Uspostavljanje međunarodnog programa potpore pojedinim zemljama kako bi se razvila infrastruktura za gospodarenje otpadom i recikliranje. Posebno se to odnosi na zemlje u razvoju.
3. Prevencija je polazna točka za rješavanje morskog otpada.
Neki su zakoni Europske unije izravno usmjereni na morske probleme.
Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji Europske unije usvojena 2008. godine prepoznala je morski otpad kao jedno od područja koje treba rješavati radi postizanja dobrog ekološkog stanja svih morskih voda do 2020. godine kao i konferencija Ujedinjenih naroda o održivom razvoju Rio+20 2012. godine.
Akcijski program EU-a za zaštitu okoliša (2014.–2020.) predviđa uspostavljanje polaznih vrijednosti i postavljanje cilja smanjenja otpada u moru.
4. EEA je razvila program Marine LitterWatchen koji uključuje aplikaciju za praćenje morskog otpada na europskim plažama. Ova besplatna aplikacija omogućuje zajednicama za čišćenje plaža prikupljanje podataka na način koji pomaže u unapređenju našeg znanja o morskom otpadu. Također omogućuje zainteresiranim stranama da pronađu inicijative za čišćenje u svojoj blizini ili da stvore vlastite zajednice.
5. Razmišljanje:
Kako možemo spriječiti nastanak smeća?
Trebaju li nam plastične vrećice svaki put kada idemo u kupovinu?
Mogu li neki od naših proizvoda biti osmišljeni tako da ne sadrže ili ne stvaraju mikroplastiku?
Što možemo učiniti?
Svaki pojedinac može osobno pomoći smanjenjem količine otpada koju sam proizvodi.
Smeće, posebice ono koje nije razgradivo, treba ponijeti sa sobom i reciklirati. Plastične vrećice treba izbjegavati i koristiti višekratne platnene torbe.
Nakon svakog posjeta prirodi treba ostaviti okoliš čistim.
More
Josip Pupačić
I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobro jutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobro jutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem more zlato
i dobro jutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru
